Omogućuje Andol® PRO 100

Omogućuje Andol® PRO 75

Omogućuje Plivit® Magnezij DUO POWER

Omogućuje Plivit® D3

Doktor za vas

Piše: Dr. Erden Radončić
Autor je dr. med., specijalist ginekologije i porodništva s užom specijalizacijom iz humane reprodukcije, ravnatelj Poliklinike Repromed

OVO SU ODGOVORI NA TRI NAJČEŠĆA PITANJA U MOJOJ KLINIČKOJ PRAKSI
1

Može li se reći koja je prosječna dob prvorotkinja u Hrvatskoj? Postoji li idealna, odnosno preporučena dob do koje bi bilo poželjno roditi prvo dijete? Zašto? Kako izbjeći eventualne zdravstvene probleme u trudnoći? Na što treba osobito obratiti pažnju?

U teorijskom smislu, žena može ostati u drugom stanju već nakon puberteta, kada se javljaju i prvi ovulacijski ciklusi, pa sve do menopauze, koja u ovom smislu znači kraj reprodukcijskog razdoblja. To daje raspon dobi od 12. do 51. godine života, kada bi sposobnost ovuliranja bila i jedini čimbenik zanošenja. Stvari su, međutim, daleko kompliciranije nego što izgledaju; žensko novorođenče rađa se u prosjeku s oko dva milijuna jajašaca (po 1 milijun na svakom jajniku), a odmah nakon toga taj broj počinje neumitno opadati. Već u dobi od 37 godina života broj preostalih jajašaca pada na samo 25.000, a u vrijeme prosječne dobi očekivane menopauze slijedi i drastičan pad na samo oko 1000 jajašaca. Koji je biološki smisao ovakvog ograničenja plodnosti žena, još nije poznato – ali već je i iz ovog podatka vidljivo kako se sposobnost zanošenja nakon 37. godine dramatično smanjuje. Određena stanja i bolesti poput, primjerice, endometrioze ili upalne bolesti zdjelice i jajovoda dodatno negativno utječu na sposobnost zanošenja.
Zbog svega navedenog fertilnost žene zapravo počinje postupno opadati već nakon 32. godine, a poslije 37. godine pad fertilnosti značajno je ubrzan. Prevedeno na jezik brojki, iz prvog pokušaja 18% žena u dobi od 25 godina ostane u drugom stanju, sa 30 godina njih oko 16%, sa 35 godina njih 12%, a u 40. godini njih samo 7%. Dodatni problem koji se pojačava s dobi je i problematika spontanih pobačaja; tako je učestalost spontanog gubitka trudnoće kod žena u dobi do 35 godina samo 2%, a u dobi od 36 godina naviše on je četiri puta učestaliji te iznosi oko 16%.
S dobi raste i incidencija pojedinih bolesti. Zdravstveni problemi koji se najčešće pojavljuju nakon 35., a pogotovo nakon 40. godine života uključuju šećernu bolest (dijabetes), pretilost, gestacijski dijabetes, kardiovaskularne teškoće te stečene metaboličke poremećaje. Nekoliko je istraživanja pokazalo kako je učestalost gestacijskog dijabetesa (GDM) u žena s policističnim jajnicima (PCOS) 10 do 40%, a u općoj populaciji zastupljen je sa samo 3%. Tijekom trudnoće inzulinska rezistencija, koja je češća uz PCOS, pretilost i GDM, nosi povećan rizik za hipertenziju, makrosomiju (prekrupna beba) i preeklampsiju (potencijalno fatalna hipertenzija u trudnoći), a samo povećanje šećera u krvi (hiperglikemija) nosi neovisan rizik za razvojne anomalije ploda. Poznavanje svih rizika trudnoće u starijoj dobi olakšava savjetovanje i prevenciju komplikacija tijekom nje, ali i pruža dodatne spoznaje o procesima starenja u ljudi. Stoga su umjerene životne navike, izbjegavanje štetnih navika i održavanje tjelesne kondicije i vitkosti svakako jedan od najboljih načina prevencije brojnih stanja koja su povezana s odgođenim majčinstvom.
Uz navedene razloge, valja spomenuti i činjenicu da u novije vrijeme na odgađanje majčinstva u znatnoj mjeri utječe i povećana prevalencija razvoda i opetovanog braka, koji slove za dva socijalna čimbenika koji značajno doprinose povećanju broja žena koje o trudnoći počnu razmišljati u godinama kada fekunditet opada.

2

Koje metode očuvanja plodnosti postoje u Hrvatskoj? Koja je stopa preživljavanja zamrznutog materijala? Koliko ga se dugo može čuvati? Kod kojih se zloćudnih bolesti muškaraca i žena mogu primijeniti metode očuvanja plodnosti?

U Hrvatskoj se trenutno mogu izvoditi postupci kriopohranjivanja jajnih stanica, spermija, zametaka te tkiva testisa. Kriopohrana tkiva jajnika, koja je u razvijenijim zemljama trenutno gotovo rutinski postupak, za sada je u RH u pripremi; osoblje, tehnologija i mogućnosti bitno se ne razlikuju od kriopohrane stanica i spermija te se vjeruje da će i ovaj postupak ubrzo biti dostupan.
Kriopohranjeni (“zamrznuti”) zameci i jajne stanice praktički se mogu čuvati neograničeno dugo. Kriobiologija i pohrana zametaka uvedena je još davnih 80-ih godina, a prije nekoliko godina čak su i mediji izvijestili o rođenju djeteta iz zamrznutih zametaka koji su bili pohranjeni više od 20 godina. Čitava trudnoća protekla je uredno, a na svijet je donesena zdrava beba, u terminu.
Suvremena tehnologija kriopohrane superiorna je onoj iz 80-ih godina, pa i sami možemo pretpostaviti da očuvanje kriopohranjenog materijala praktički nije vremenski ograničeno. Jednaki uvjeti vrijede i za jajne stanice (postupak je vrlo sličan onome za zametke), a i za tkivo testisa, pa s te strane nema nikakve bojazni.
Metode očuvanja plodnosti mogu se primijeniti praktički kod svih bolesti.

3

Kako bismo pomaknuli biološki sat, pojavila se i opcija zamrzavanja jajnih stanica. Postoji li dobna granica do koje bi se trebalo podvrgnuti tom postupku?

Zamrzavanje jajnih stanica u smislu pomicanja biološkog sata (tzv. social freezing) noviji je trend koji dolazi iz razvijenih zemalja Zapada kao opcija kojom se nastoji sačuvati biološki materijal za kasniju reprodukciju. Ti su trendovi primarno posljedica socioekonomskih razloga, za razliku od onkofertilitetnih postupaka koji su primarno nastali iz medicinskih razloga. Tehnički gledano, jajne se stanice mogu zamrznuti u bilo kojem trenutku tijekom reproduktivne dobi žene, ali je iz više razloga jasno da je smisao i postupak pohranjivanja najbolji u periodu najveće plodnosti – dakle, u kasnim dvadesetim odnosno ranim tridesetim godinama života. Struka smatra da zamrzavanje jajnih stanica do 36 godina života ima najpovoljniji učinak u smislu kasnijeg uspjeha i komplikacija, pa se na neki način svi u svijetu drže tog pravila. Naravno, i tu postoje individualne varijacije te se, kad je riječ o dobi iznad 36 godina, treba individualno procijeniti, i to na temelju niza kliničkih, hormonskih i biokemijskih pretraga, kako bi se izbjeglo nepotrebno izlaganje samom postupku.

PRAVILA PRIVATNOSTI | UVJETI KORIŠTENJA

Copyright i Design by 01 Content & Technology – C3 Croatia | Sva prava pridržana | 2020

Projekt je nastao u produkciji agencije za premium sadržaj i tehnologiju 01 Content & Technology – C3 Croatia i Plive, u skladu s najvišim profesionalnim standardima